Eh,kada bi pisala o svom životu imala bi šta pisat dok sam živa... Utjehu nekako nalazim na ovoj stranici svojim pisanjem jer uglavnom nekako ovdje dajem sebe 100% ...nažalost tu nekad griješim ali ne znam drukčije. Za one koji ne znaju,blogg je posvećen njemu, mojoj srodnoj duši, ali što ne znači da tu bude svega i svačega. 😉😊  Naravno dok sam još uvijek išla u školu i bila kod roditelja imala sam više vremena za pisanje. Ali dosta se toga promjenilo, ali hvala Allahu na bolje. 2 - godine braka, i naravno da sam malo više sad posvećena svome domu i svemu ostalom. Moje medeno posao je dobio, a tako i ja. Kratko rečeno; sad smo tu, zajedno, provodimo svaki sekund, minut slobodnog vremena skupa u sreći a i onim našim glupostima. Sreću čine male stvari. Volim da svoje vrijeme ispuniti tišinom, radom i stvarima koje ispunjaju moje srce i moju dušu. Nemam vremena za slušanje tračeva i mišljenja koja ne tražim. Rijetki su oni koji imaju moje vrijeme, i, tako će i ostati.. Želim Vam lijepe i tople dane prije onih zimskih, i onih pahuljica, najveće sreće 🙈🙈🙊😊

Nikada nisam imao prijatelja kao što si ti, ti si više od prijatelja, ti si moj kum. Kada sam te upoznao, znao sam da pored sebe imam osobu koja će uvjek biti na mojoj strani i koja će djeliti sve pobjede i poraze koje život donosi. Beskrajno sam srećan što te imam.. Ne zaboravi da uvjek imaš kraj sebe nekog ko će ti pružiti ruku i ko će ti uvjek reći da si ti veoma važan u njegovom životu. Uvjek možeš da računaš na mene i moju pomoć, jer ću biti uvjek spreman da ti pomognem. ⚘💓

Nijedno prijateljstvo nije slučajno.. Ona je nosilac moje sreće, moje tuge, a onda i mog prstena, kada sam ispred nje u bjelom sjaju, govorila „Da!“ mom čovjeku, mojoj srodnoj duši... I ne postoji san koje odsanjale nismo, budne po cjelu noć..niti problem koji smo danima analizirale, kritikovale, rješavale,svi ti pozivi,sms-ovi,ukazuju na jedno; mnooogo smo dosadne, ali se volimo! ♡ Postoje milioni trenutaka u našem životu, hiljade ćemo vremenom zaboraviti, stotine je onih kojih ćemo se povremeno sjetiti, a samo rjetki su oni od kojih živimo. ⚘💓

Po čemu je novogodišnja noć drugačija od onih ispred nje, onih koje će doći nakon nje? Po punim stolovima i praznim dušama. Po količini popijenog alkohola. Po pucnjevima i petardama. Po ispražnjenim novčanicima jer smo kupovali i ono što nam ne treba zbog sniženja koje zapravo i nije sniženje. Hvata nas kolektivna euforija, a siromašni smo i podijeljeni, jadni i žalosni. Pa ćemo odbrojavati do ponoći, pa će nam Nova doći a mi se ljubiti sa onima oko nas nerijetko misleći na nekog posve drugog. Pa ćemo pomisliti na one koje smo voljeli, a oni nas napustili, zaboljet će osjećaj nedostajanja. Ali ćemo nastaviti piti mada bi bilo bolje prestati, pa ćemo uzeti još komad pečenja, pršuta, ruske salate ili komad torte iako je stomak već pun. Hoćemo li pomisliti na one koji su sami, one koji su bolesni, one koji su gladni i kojima je hladno? Hoćemo li se upitati nije li licemjerje poslati dobre želje i napamet naučene čestitke ljudima koje ne poznajemo, koji nam u krajnjem i nisu pretjerano bitni, a da se nekih rođaka, prijatelja iz svakodnevnog života, komšija, nismo ni sjetili? Hoćemo li požaliti što smo zbog ljepšeg ugođaja u jednoj noći zauvjek osiromašili prirodu oduzevši joj tek stasale borove i jelke? I sjedićemo tako do jutra pa mamurnih glava I prepunih stomaka, s neredom u sebi I oko sebe leći. Ostaće gomile prljavog posuđa, praznih flaša, razbijenih čaša, izgužvane I uflekane novogodišnje toalete izvrnute naopačke I odbačene na neku sofu, naslon stolice, pod… Nije li bolje i ljepše umjesto poklona zagrliti nekoga iskreno i od srca? Zar postoji ljepši dar? Našim najdražim pokazati koliko ih volimo, koliko su dragocjeni, da je sa njima svaki dan i svaka noć praznik. Uraditi nešto plemenito, uzvišeno – oprostiti. I onima – izvini, nisam htio - , ali i onima koji - jesu htjeli. Zar i mi nismo uradili neke stvari zbog kojih nam treba oprostiti? Želim da naše glave i naša srca baci novo svjetlo. Da se više poštujemo, razumijemo, volimo. Da bar riječju ohrabrimo bolesnog, utješimo nesretnog, osnažimo slabijeg. Da nahranimo bar jedna gladna usta. Da unesemo trun radosti bar u jedne oči. Da sreću nalazimo u sitnim stvarima. Da budemo zahvalni zbog svakog dana u kome možemo hodati, gledati, slušati, osjećati, misliti. Da shvatimo kako je jedina sreća u onome što imamo, da je tu tražimo i nađemo, a ne da čekamo nešto što nikad neće biti. Jer, u tom čekanju će proći život. Zato, ne čekajmo. Život je sad i ovdje. Nema reprize. A repriza Nove godine će biti dok je svijeta i vijeka. Živi i zdravi bili! 💗❄☃️♥️⛼⛄

Ima jedna tajna veza..nanana 🙂 🙊 Pregledala sam svoje stare objave/postove, pa hej ja Vama nisam pisala o svom YouTube-kanalu, pa cak ni spomenula nisam.. Na kanalu i nema bas nesto veliko, hmm.. mislim ne pravim ni vlog, ili slicno. Moj prvi video je bio prije 5godina (18.09.2012) i to pod nazivom "Vojim te jubavi moja" I ako sam imala u svom malom kutku, te nase price i ostalo.. Odlucila sam se onda na tu stranu, da pisem blog. Da, ja nisam pisala tu svaki dan, i ne bas sve detalje, gdje smo bili kad/koliko sati itd.. ipak sam to cuvali za nas dvoje. (PS: Ali kasnije, kako sam se opustila, sama sam to pocela raditi 🙊🙊🙃 ) A i takodjer razlog je da iz svojih obaveza nisam stigla sve. Pa sam pisala to u nekim pjesmama/stihovima/ neke svoje tekstove itd.. Prvi post je bio pod nazivom "I u dobru, i u zlu" ( 17.01.2013 ) Eh.. da se mi vratimo na tu tajnu.. 😍😊 Naziv YouTuba, naravno: RefikaEdin 🌹😄 Tu su neki video-zapisi koje sam pravila uz pomoc par nekih programa, a i nekih ima uzivo, kratko receno mix 😁😁🙊 To je jedan mali dio od mene,za sad.😊

Ako se ženiš, ženi se radi odnosa sa Allahom. Ako ona (ili on) ima lijep odnos sa Allahom i ti ceš moci imati lijep odnos sa njom i moci cete zajedno imati život. Ako ti i ona nemate Onoga koji je i tebi i njoj Sudac, ne možete izaci nakraj, bez obzira koliko se trudili. Brak nisu svadbe i 'selfiji' ruke u ruci, brak je posvecenost, odanost i divljenje. Sad si moja. Sad si moj.

I kad se ljutiš na mene lijepa si, i kad se protiviš svemu što kažem lijepa si. Dok se stidiš crvenilom lijepa si, i kad ne razumiješ moja slova lijepa si. Pjesme čudne šifre uzaludne lijepa si,u mojim stihovima najbolja... Ako želimo imati toplo i udobno mjesto u srcima onih do kojih nam je stalo,pazimo šta radimo i pričamo. Onaj ko zbilja voli on i pazi. Mnogo te volim Beboo!! i da, hvala ti za najljepsih 5 godina i 4 mjeseca, nase ljubavi.

Najsretniji trenuci u ljudskom zivotu jesu oni u kojima ostvaris ono za sto su drugi ljudi govorili da je nemoguce ostvariti. Toliko sam sretna da to ne mogu opisati. Hej, pa nije sve toliko dobro kao sto smo zamisljali da ce bit, ali dusa mi je smirena, srce kuca onako smireno i sretno. Moja Ljubav, moj medooo 😊😊 je dosao kod mene. Da, nisam pisala duze vrijeme, iz razloga, da radim na poslu,a i kod kuce nesto se uvijek radi, spavam, a i iskreno umorna sam od svega i jedva cekam ljeto aBd, pa na odmor. ☺🌅✈ Imamo nekih planova za ljeto, pa vidjet cemo kako ce bit, nadamo se da cemo uspijet zavrsiti i uraditi sta zelimo. Samo Boze zdravlja, sve ce doci i proci ... A sad, dok je tu, ove dane provodimo sto vise vremena skupa, i svasta nesto, a ja cu nastavit pisati, naravno, samo o nama hihihi 💑💌😊 Da, na njega gledam kao blago, dragocjenost, nesto neprocjenjivo i posebno. Mene ne zanima da li je drugima poseban, sve dok je moj - najposebni je❤❤

I da, Hvala ti, medeno, za poklon, :)

... ali stvarno, svaka sekunda, svaku minutu, dan, moja ljubav, je veca i veca prema njemu.. Za pocetak da kazem, nekad je dovoljno i jednu rijec da napisem ovde,tj. zbog toga se zove blogg..svaki dan se pise, ko moze hm.. Ali zeljela bih reci to da svaki put kad pisem, pisem u smislu kao neku malu-kratku pricicu, nesto u par recenica,par stihova, jer tako izbacim iz sebe i dobro i lose,a i ovu nasu ljubav, mada znate i sami, da se ljubav ne moze bas prijenit , svaki detalj, ali eto..tako je kako je ;) Nego da ja predjem na stvar... Dok je bio kod mene u posjeti, (U Norveskoj). Govorim ovo zbog toga sto, danas kad sam dolazila kuci sa posla, od autobusne do moje kuce ima od prilike 10/15 min, ali ja sam danas pjesacila pola sata.. Da, a razlog je, jer dok je bio tu,sjecam se da sam trcala, da dodjem do kuce, i da me doceka na ulaznim vratima, pa me onako jako, snazno,puno ljubavi, zagrli, sto mi prenosi to koliko sam mu falila...a danas, danas sam dosla kuci, oci pune suza, srce se steze, zovem ga, ali nikoga nema.. Nema da me doceka soljica kafe, ili pak neka poruka na stolicu,uz cokoladicu,sa rijecima, da nije napravio kafu , jer ceka mene pa da pijemo, onu nasu, hehe, Tursku... Pa i nemam bas nesto puno da Vam kazem, ali imala sam zelju podjeliti ovih par rijeci, da izbacim malo ovo iz sebe, mada je on vratio mi osmjeh prije nekih 2/3 h, dok smo se dop, rekao je: Da ide gledati utakmicu,pa da ce leci, i ono cujemo se kasnije. I nista, ja reko Dobro, cujemo se pusa itd,itd, kad nakon 15 min zove me, budalica moja.. Zove me na cam. da me vidi, a kao da je osjecao da nesto nije uredu... Malo sam plakala,ali od srece... hehe, da od srece, jer meni te sitnice mnogo,mnogo znace. Hvala mu na svemu. Sunce milo,falis mi... previse... nadam se da ce se isplatiti ovo nase,cekanje,i ovaj nas trud.. In sha Allah! I da, evo par nekih slicica..Mnogo te Volim!

Sram i stid da me bude ... Zasto? Pa evo zasto, nit se javljam nit dolazim.. hahaha salim se.. Ali ne stvarno, od nedelje-navecer kad pocnu planovi i radovi,pa iskreno citava sedmica mi je puna nekih obaveza, prvo taj poso(praksa-svaki dan 8h) pa onda kuca,posao u kuci oko kuca :D itd.. Pa moja sobica, nase slike, odjeca, pa onda uci jedno 2h, pa kao neka serija da ubijem koji sahat za i taj TV hahaha.. Ali na to sve, znaci, sve to ja radim, ali tel. mi je u rukama, i dopisujem se sa svojim malim haha sa Edom :) PS: mada na poslu ne koristim tel, al zato pauza odmah se javljam hahah.. Nego svasta bih ja pisala i to, svaku noc. prije nego legnem naravno cujem se sa njim, ali uvijek mi u glavi da napisem koji stih, koji red rijeci o nama, i nasoj sreci, ali taj me umor svlada, tako da odmah zaspim hihih.. :/ Ali evo pa da pocnemoo, malo po malo svaku noc, i sastavih ja nesto :) Prvo da kazem, da sam sretna, sretna sto imam takvu osobu pored sebe, pisala sam to i prije, da sad puno ne pravim se pametna hahha, ali stvarno, kako god da razmisljam, i sagledam sve te neke okolnosti oko sebe, DA NEMA NJEGA I NJEGOVE DUSE, KARAKTERA, LJUBAVI, RAZGOVORA SA KOJIMA UVIJEK ME NAUCI NECEM NOVOM, SAVJETI, SALA, ZEZANJE, SUZE, PA OSMJEH NAKON TIH TUZNIH RAZGOVORA I SUZA .. itd itd.. hej necu da Hvalim ni njega a ni sebe, nisam neka svetica, ali ima nas danas svakakvih (Cast izuzetcima - uvijek kazem). Ali zahvala sam mu na svemu, i jedva cekam, da aBd dodje i nas dan, da se budimo , jedno pored drugoga ako Bog da. :) :) Ponekad se zadubim i odlutam ka tebi samo da ti prstima prodjem po kosi. Dodjem ti i u snove, znas! Tamo, u onom nasem parku sjedim na klupi i promatram tebe. Nasa zelja je svakim danom sve veca, a dani naseg susreta sve blizi. Strpljivo te cekam maleni moj. Ne brini. Znas da ce se nase duse sresti i da se nece odvajati. Trajati ce vjecno. Do tada uzivajmo u ovim trenucima koje dijelimo zajedno mastom spojeni. Onog trenutka kad ti srce zastane. Kad te hladan znoj oblije,kad ti lice vruca suza umije. Ti uzdahni i ne predaji se. Shvatit ces jednog dana, sta se upravo sad desava nama. Shvatit ces da se boriti treba, da bez borbe pobjede nema. Dok lice umivaju suze,moje maleno srce tuga obuze. Ni jedna noc mi nije trajala duze,a ja skupljam snage da ustanem i koracam dalje. Borila sam se i borit cu se, Ponosno stajat cu, Uzdignute glava i cista lica, Do kraja zajedno ako Bog da. ( 69- Dana do susreta, mozda i prije hihi ;) Dusa Moja Mnogo te VOLIM.