Svaki put kad se nad gradom spusta noc, tesko mi je jer moram u prazan krevet poc, tada iz mog oka suza krene, jer ni ove noci, ljubavi, nisi pored mene… Tako mi je sinoc bilo, tjedoh sinoc pisat, ustvari pokusala sam, ali nisam mogla, nisam mogla od misli koje su lutale ka njemu, dok je on slatko spavao a ja ga cuvala.. Nisam mogla da ga zagrlim prije spavanja, da mu onako ljepo pozelim laku noc, ali sam zato naseg malog medu uzela u narucje, sliku pokraj glave, i ispricala svaki detalj, onog dana kad smo se upoznali, pa onaj dan kad smo se sreli i kad je sve pocelo. Da, to je ovaj datum – danasnji datum 29. Tesko je opisati, ili cak napisati, lazem , moze se napisati ali opet nije to – to.. u svom malom kutku pokusala sam to napisati, uspjelo mi je, ali ipak cuvam to samo za sebe.. Tako uz medu i nasu sliku, ostala sam budna, pa iskrno ostala sam citavu noc, nisam mogla sklopiti oci i da spavam, toliko mi fali, toliko sam se pozeljela njega, njegovog mirisa, i onog zagrljaja, koji me stegne najjace, da me slomi, da slomi svu tugu u meni, a da pri tome ostanem citava. Ali koliko god me mucilo to, uvijek mi srce govori drugo, to je stvarno tako vjerovali ili ne, jer kad osobu stvarno volis, i zelis da se boris za nju bez obzira, bila to daljina, ili neki – nebitni ljudi koji pricaju svasta itd, itd.. Ali stvarno nebitno je koliko je ko u vezi, koliko dugo, ili je malo stari ili mladi koju godinu, bitno je to da se nade zajednicka, da oboje kazemo misljenje svoje, pa da se nade zajednicka. To sto se vidamo dva puta godisnje ( -ljeto , nova godina) .. jeste malo, nije cesto, vise nas to muci, prelazi granicu, nekako smo na ivici, ali skupimo svu snagu i on i ja, pa kazemo bice bolje, a ja dodam , VJERUJEM U NAS, USPJET CEMO, SIGURNA SAM. Stvarno mi fali previse, a sto je najgore fale mi njegove rijeci, njegovo ono iznenada volim te i sve ostalo. One kafe kod mene, ili kod njega, nebitno gdje, falis mi sreco previse, i jedva cekam da te zagrlim, a i ubrzo nadam se ako Bog da. A ove dvije soljice na kojima pise LOVE, poklonila sam jednu njemu, a jedna je kod mene. Pogledah na prvu recenicu, pa na kraj, uh – rekoh.. pa previse sam napisala, a ni djelic nije onog sto jos imam.. ehh, ajde nebitno to, samo sam tjela iznijeti nesto malo, na ovaj nas dan i reci: HVALA TI NA SVEMU MEDENO, ZAPAMTI DA SAM UVIJEK TU KAO PRIJATELJ, A JOS VISE KAO TVOJA JEDINA, TVOJA LJUBAV, DA TE VOLIM MALO JE RECI.. MA NAJVISE SRECO JEDINA! .
LOVE! 🙂
